Vrati se, molim te!
Sinoć sam pokušao da napišem pesmu. Hm, da me je neko posmatrao u tim trenucima... Baš sam izgledao nekako jadno i nemoćno. Šta god bih napisao, ili pokušao, delovalo bi mi istrošeno i već viđeno. Da li je moguće da sam sve reči i kombinacije istrošio tako rano? Zar ja ne bi trebalo da znam više reči, lepih reči, ili da ih napravim da budu lepe?
Jednostavno, ništa nisam mogao, a ne mogu ni jasno da utvrdim uzrok te nemoći. Imam inspiraciju i želim da pišem. To nije sporno. Ali jednostavno ne mogu. Mnogo puta sam počinjao, i svaki put se završilo brisanjem. Prevrtao sam se, probao sedeći, ležeći, stojeći...ništa! Jednostavno ono što bih preneo nije mi dolazilo u glavu. Gde su nestale sve te ideje?
Sad nešto razmišqam, ja kad pišem, obično nešto dugo smišljam u glavi, i onda odjednom sve to oblikujem u stihove, stavim rimu, i to na kraju ispadne pesma. Imao sam i pre perioda kada nisam pisao, naravno, ali ne znam zbog čega je ovaj poseban i drugačiji od drugih, ili ja samo mislim da je takav...
Ali, s druge strane, postoje periodi kada reči prosto naviru same, nepozvane, kada nemam vremena da ih zapisujem. A neke jako dobre stihove nisam čak ni otprilike zapamtio, jedino što se sećam je da su mi se jako svideli. Šta bi bilo kad bih se setio svih tih zaboravljenih stihova i strofa? Ili, šta bi bilo da ih uopšte nisam zaboravio?
Neki će reći da svemu ovome pridajem veliki značaj, i da se opustim, Plodni periodi će opet doći. i ti neki su verovatno u pravu, svestan sam toga. Ali morao sam da kažem kako se osećam u ovakvim periodima, koji ponekad i ne traju toliko dugo(kao npr. ovaj). Meni treba poezija, meni treba pesma, ja moram da pišem. I zato je ovim putem zovem, dođi opet u mene, ne napuštaj me!!!
I ona sad ovo čuje, samo će još malo da me muči, znam ja nju vrlo dobro. I pojaviće se opet, ali drugačija, još bolja, tako uvek radi. Ostaje mi samo da čekam i da s vremena na vreme proverim da nije došla. Možda je zakucala na moja vrata a ja to nisam čuo i ona se sad smrzava napolju, i čeka da otvorim. Ma ne može ni ona bez mene!!!
Doći će il' je već došla. Otvori joj vrata, hladno je;)
Autor donna — 28 Apr 2008, 11:47
Pesma se rađa kad je ne očekujemo, biće da si u pravu i da joj samo nisi otvorio na vreme vrata, da uđe, pa se sirota smrzla! Vidiš i sam da je ovo čudno hladno proleće, na 12 c i muze se smrznu1
Autor sanjarenja56 — 28 Apr 2008, 12:20
Recicu ti jednu tajnu - upravo ova tvoja muka dokazuje da si umetnik. Samo obicna skrabala mogu da ''smisle'' pesmu kad god im to padne na pamet.
Eto...to je to...sve ostalo vec znas...
Salute :)))
Autor lilanina — 28 Apr 2008, 16:11
....depresija proizisla iz patnje radja umetnost....
Autor Deus — 28 Apr 2008, 19:25
Qq lilanina napravi me skrabalom... Mada, nisam daleko, zaista... Koleza lordax, ovih dana samo je potrebno izaci iz kuce... Eto ti inspiracije koliko ti dusa hoce!
Autor Baladasevic — 28 Apr 2008, 23:20
Baladasevicu - pa gde se ti to oseti prozvanim????? A ja mislila da ti je mala garava stalna i vecna inspiracija. Dakle?
Salute :))))
Autor lilanina — 29 Apr 2008, 00:15
Pa u ovom "Samo obicna skrabala mogu da ''smisle'' pesmu kad god im to padne na pamet", bre! Ajde da ne smetamo lordaxu dok se čovek inspiriše :)
Autor Baladašević — 29 Apr 2008, 00:39
ne treba se sekirati. injoj treba odmor. a ovi praznici sa malo radnih dana izmedju idealni su za opuštanje.
Prijatno!
Autor domacica — 29 Apr 2008, 10:41